Aroma i okus

Anis ima ugodan slatkast i svjež okus koji podsjeća na mentol. Miris anisa podsjeća na miris sladića.
Kao začin se koriste njegovi osušeni plodovi. Oni sadrže eterično ulje, koje svoju glavnu aromu duguje aktivnoj tvari anetolu. Anis ima velik udio eteričnih ulja. Zbog toga je preporučljivo da se u kuhinji koristi umjereno.

Savjeti za uporabu

– Preporučujemo kupovinu cijelih sjemenki anisa. Treba ga čuvati na hladnom i suhom mjestu, podalje od sunčeve svjetlosti, u nepropusnoj posudi. Tako će dugo zadržati svoju aromu.
– Anis ima intenzivan miris i mora se koristiti umjereno. Prstohvat, vrh noža, to su idealne količine.
– Miris anisa bit će intenzivniji ako ga prije korištenja tostiramo u neprianjajućoj tavi, bez dodavanja masnoće, na umjerenoj vatri. Čim počne oslobađati svoj miris, maknuti tavu s vatre i koristiti za začinjavanje jela.
– Anis dobro pristaje uz riblju juhu, uz jakobove kapice ili orijentalna jela (npr. marokanske tajine).

Podrijetlo i povijest

Anis pripada istoj porodici kao kopar, koromač i kim. Te biljke spadaju u porodicu štitarki (Umbelliferae). Anis je biljka porijeklom s istočnog Mediterana. To je jedan od najstarijih i najtradicionalnijih začina. Uzgajan još od drevnog Istoka, u Egiptu i u antičkom Rimu, korišten je prije svega za jela na bazi mesa ili ribe te za umake.

Dobro je znati

Anis se dobro sljubljuje s koromačem, kakaom, kardamomom, narančinom koricom, paprom i cimetom.