Provansa – zemlja sunca i mora. Kada dugo mediteransko ljeto ide koncu, samoniklo začinsko bilje južnih krajeva suši se i dobiva na snazi. Njegova aroma postaje još intenzivnija. Ova klasična mješavina začinskog bilja sadrži sve aromatično bilje francuske mediteranske kuhinje. Njegov okus? Topao, jak, aromatičan.
Jako aromatična eterična ulja začinskog bilja dozrela na suncu, poput ružmarina, timijana, bosiljka, mažurana, origana, estragona, krasuljice, listova ljupčaca – sve je to samoniklo bilje porijeklom iz južne Europe, posebice iz mediteranskih područja, uključujući i ljupčac.
– Provansalsko začinsko bilje idealno je za hladna i topla jela.
Pri zagrijavanju treba pripaziti da ga ne izlažemo visokim temperaturama. Poželjno ga je dodati u jelo u posljednjih 10 minuta kuhanja. Ne smije zagorjeti jer će u protivnom poprimiti gorkast okus. Dodati ga jelima s roštilja kada su gotova.
– Provansalsko začinsko bilje dobro se slaže s mješavinom jestivog cvijeća, oplemenjenim solima, medom, češnjakom, muškatnim oraščićem, maslinama, narančinom koricom, slaninom, rajčicom, cimetom, limunovom koricom, lukom.
Provansalsko začinsko bilje kao mješavina začina ima dugu tradiciju. To je klasik profinjene francuske kuhinje, porijeklom iz seoske kuhinje s juga te zemlje, gdje začinsko bilje često igra glavnu ulogu. Ponekad se u mješavinu dodaje i lavanda, aromatična biljka tipična za Provansu. Lavanda, kao i većina drugog začinskog bilja ove klasične mješavine, pripada porodici usnača (Lamiaceae). U tu porodicu spadaju i ružmarin, timijan i bosiljak. Sve ovo začinsko bilje odlikuje jaka aroma.
Mješavina provansalskog začinskog bilja sadrži i ljupčac, aromatičnu biljku porijeklom s istočnog Mediterana. Neki znanstvenici smatraju da je, zapravo, porijeklom iz Perzije. Ljupčac je u antici bio jedna od najvažnijih aromatičnih biljaka. Rimljani su ga jako cijenili, ne samo u kuhinji nego i kao ljekovitu biljku s diuretičkim svojstvima.
