Korica limuna ima drugačiji okus od limunova soka. Nema pretežito kiseo okus, nego donosi solarnu aromu – nazovimo je veselom. Pridodani papar dodatno pojačava taj dojam. Učinak je istovremeno i topao i svjež: papar daje profinjen i topao ton, limunova korica onu blago kiselkastu svježinu.
Ugodna mješavina začina ljutog i voćnog okusa koja sadrži papar, sol, šećer, limunovu koricu i limunsku kiselinu.
– Papar s limunom treba čuvati na hladnom i suhom mjestu, podalje od sunčeve svjetlosti, u nepropusnoj posudi. Tako će zadržati svoju aromu do 6 mjeseci.
– Mješavina papra s limunom sadrži malo soli. Stoga je preporučljivo smanjiti količinu soli u jelu.
– Voćni i tečan okus papra s limunom neće se promijeniti ako ga ne zagrijavamo predugo ili na previsokim temperaturama. Preporučuje se topla jela, kao što su umaci i minestre, začiniti u posljednjih 5 minuta kuhanja. Ne smije više ključati, već samo krčkati.
– Papar s limunom idealan je kao stolni začin. Posipa se po jelima, primjerice po jelima s roštilja, neposredno prije posluživanja.
– Papar s limunom dobro pristaje uz bosiljak, đumbir, masline, peršin, ružmarin, luk.
Limun je vjerojatno porijeklom iz sjeverne Indije, a ne iz Kine, kao što se dugo vjerovalo. Povjesničari se još uvijek ne slažu oko točnog porijekla ovog voća. Ali jedno je sigurno: već su drevne kulture obilno uzgajale limun. Počevši od VIII. stoljeća upravo su Arapi donijeli ove ukusne plodove lijepe žute boje u područja Sredozemlja, od Španjolske do Sicilije i sjeverne Afrike.
Vrstan okus
Crni papar i limunova korica stvaraju spoj nježnih eteričnih ulja i piperina koji ima odličan okus. Piperinom nazivamo tvar koja biljkama papra daje njima svojstvenu ljutinu.
